Autografi

Zduhači, manitoši i ljudi od veresije – Od Kraljeva do Kruševca

Predrag Terzić, gradonačelnik Kraljeva, ne samo da je na svom zvaničnom profilu pokazivao srednji prst svojim sugrađanima, nego je i studente nazivao ustašama. Zbog svega toga, situacija u tom gradu ovih dana je bila napeta.

Ako je u Kraljevu, gradonačelnik prošao sa jajima, kako treba da prođe čovek koji pak u Kruševcu govori istim jezikom kao i dotični Terzić? Dr David Perović, srpski episkop u Kruševcu, pridružio se hajci na narod koji protestuje mesecima zbog evidentne nepravde, koja valjda samo u udobnosti vladičanskih dvorova nije vidljiva (poznat po tome što je veroučiteljima dao blagoslov „da se prave mrtvi“).

Već na početku svoje nove paškvile, on odlučuje da satanizuje i dehumanizuje ljude koji protestuju, insinuirajući „obojenu revoluciju“:

Kada su neredi, bune i revolucije raznih boja u toku, na njihovom kraju ipak preovlada ona crvena, ili boja krvi, i tada svi učesnici parade postaju odgovorni za dalekosežne istorijske posledice, i to znaju kako beskrupulozni majstori zapleta, tako i naivni pijuni. To učini situaciju takvom da vulgarni tip politike, umešen u nekoj od domaćih i stranih kuhinja, iznese svima na kusanje dilitiriona ili otrova.

Autor dalje nastavlja: Takva politika nema rasuđivanje za prethodnicu, niti je u spoju sa mirnim, istrajnim iznošenjem stavova, te i sa rešenjima koja se u jednom trenutku iznađu?!

Postaje nekako očigledno da dr David Perović izgleda ne živi u Srbiji, nego u nekom paralelnom univerzumu – vladičanskom dvoru ni na nebu, ni na zemlji. O kakvim to različitim stavovima koji se mogu mirno iznositi govori ovaj episkop? Ne znam da li je neko obavestio dotičnog stanara, dotičnog vladičanskog dvora da mi živimo u jednoumlju, o kojem nam najbolje svedoči zvanični sajt SPC, gde odavno ne postoji mogućnost iznošenja drugačijeg mišljenja!

Člankopisac nastavlja dalje, operisan od stida:

Uhvaćeni činom, oni oplakuju svoje kopije zato što nijedna nije original; i poznato je da one nikada neće dostići originalnost. Zato su tu ogledalca… ne za duše nego za bakaruše. Oni drežde po ulicama, sabiraju konsenzuse, čak imaju svoje ajvanli-paše koji ih obučavaju kako da postanu „srpske ustaše“ i novi zlodusi Lubjanke.

Bravo vladiko! Maske su pale! Srpski episkop naziva mlade studente „srpskim ustašama“! Maestralno!

Živeći u vladičanskom dvoru, ni na nebu, ni na zemlji – trošeći novac kojim ga ovaj narod hrani i oblači – episkop kaže da su ljudi koji protestuju ajvanli-paše, srpske ustaše i novi zlodusi komunističkih zločinaca (Lubjanke).

Na kraju možemo da zahvalimo člankopiscu na tome što je pred kraj ovog buncanja, u ispovednom tonu priznao svoju sopstvenu prelest:

Prelest je najstarije umno i duševno zanesenjaštvo, najdublji telesni poremećaj, paraliza etosa, život u brzom odumiranju, iščekivanje blaženstva i sreće koji se nikada neće ostvariti niti pretrajati; ona je izvorište sramote i pokazatelj krajnjeg nevaspitanja pred Bogom i ljudima.

Podržite rad Teologija.net.