Radujte se svagda, molite se bez prestanka, na svemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božija za vas u Hristu Isusu. (1Sol 5, 16–18)
Na svemu zahvaljujte, uči nas Apostol. Dozvolite mi, draga braćo i sestre, prijatelji i kolege, da se u par riječi zadržim na ovoj zapovijesti i na onome što nam donosi izbor da je (ne) slijedimo.
***
Ako od svega što se može biti birate šta da budete, birajte da budete zahvalni. Ukoliko možete da budete učitelj ili učenik, sveštenik ili vjernik, majka ili otac, prorok ili pjesnik, brat ili sestra… izaberite da budete zahvalna sestra, zahvalan učenik, zahvalan pjesnik, zahvalan sveštenik…
Može biti da vam Bog nije dao da budete mnogo toga, ali vam je zasigurno dao da u tome što jeste, možete da budete zahvalni. I može se isto tako desiti da upravo bivajući zahvalni postajete ono što je oduvijek trebalo da budete.
***
Ako ste bili blagosloveni da sretnete druge Hristove sljedbenike, kao što jeste, i da spoznate na koje se sve načine Bog dotiče ljudskog srca, ne možete a da ne budete zahvalni na tome. Ako ste bili blagosloveni time da se učite od svojih učitelja, kao što jeste, i da svjedočite naporima drugih studenata, ne možete a da ne odajete priznanje onima koji se trude među vama (1Sol 5, 12). Zahvaljujući drugima na trudu, u sebi porađate želju da se trudite i sami.
Međutim, još važnije od toga, kroz sve ove susrete mogli ste da se uvjerite da je Bog gradinar koji uživa da svoju baštu održava bogatom i šarolikom. Takođe, mogli ste da iskusite kako je lijepo biti jedan od dragocjenih cvjetova u tom vrtu koji je lijep upravo stoga što je jedinstven i nezamjenjiv.
***
Ako ste bili blagosloveni, a zasigurno jeste, da tokom prethodnih mjeseci steknete prijatelja, da sa njime podijelite komad hljeba, poneki osmijeh, ili možda parče duše, ne možete a da ne zablagodarite na tome. Jer prijateljstvo je nit o koju se čovječanstvo drži nad bezdanom neljubavi. I prijatelj je rizničar koji čuva ljepotu vaše duše.
Iako nam je zapovjedio da ljubimo čak i neprijatelje, Isus nas je zavolio kao svoje prijatelje. Zato ljubeći prijatelje postajete nalik Bogu, i spoznajete zašto se ne možete zvati Hristovim imenom ako ne izgrađujete jedni druge (1Sol 5, 11).
***
Ako ste patili za domom, a sigurno jeste, čeznuli za porodicom, prijateljima, svojim dvorištem, rijekom, mirisom rodnog grada – budite zahvalni na toj čežnji. Jer morali ste da odete da biste naučili kako da se vratite. Morali ste da izgubite sebe u tuđoj zemlji da biste se ponovo pronašli u svojoj otadžbini.
Onda kada to spoznate, možete se napokon vratiti svojima i njihovom zagrljaju. Kada ste ne samo na usnama nego i u kostima osjetili da bez njih i niste oni koji jeste. Tek pošto ste se lišili onih kroz koje ste postali ti koji jeste, naučili ste koliko se sreće krije u tome da živite u miru među sobom (1Sol 5, 13). A na tome ne možete a da ne budete zahvalni.
***
Ako ste se osjetili tužnim ili usamljenim, prihvatite svoju tugu sa zahvalnošću. Jer ta tuga je vaša, i otkriva vam nešto od onoga ko ste, ali vam jednako kazuje i nešto o tome ko ste pozvani da budete. Tuga je most na kome se dijete u vama, koje je rodila mati, grli sa ikonom po kojoj vas je sazdao Bog.
Tuga razdire dušu i otvara pukotine u srcu. Međutim, ako pogledate pobliže, baš u njima ugledaćete lice Boga koji vam se smiješi i kroz njih vam maše. Ako smognete snage da obuzeti tugom ipak budete zahvalni, vi mu time odmahujete i pozivate ga da uđe i u vašem srcu se nastani.
I sada kada ste to naučili, kada ste i sami tugom bili ranjeni do dubine srca i bubrega, tek tada, i samo tada, postajete spremni da tješite malodušne (1Sol 5, 14).
***
Ako ste griješili i padali – a ko je taj koji nije? – budite zahvalni i na tome. Jer grijeh u vama porađa žeđ za Bogom. Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni, veli nam Sin Božji (Lk 5, 31). Promašaji su tu da nas poduče smirenju. Dok su oni ispravni nastojali da Isusa učine svojim posjedom, znamenjem sopstvene pravednosti, on se uvijek okruživao grešnicima.
Grijeh nas takođe uvjerava u to kako je beskonačna pučine Božje milosti, pa i tome da i prije nego što ste u slabostima svojim zgriješili, već vam je oprošteno. Vaš grijeh nikad nije ni bio samo vaš. Njega je drugi uzeo od vas i prikovao na krst onoga dana kada je svijet nanovo stvoren.
Jedino ako ste i sami bili slabi možete da znate tajnu milosrđa i kako je blagorodno podržavati slabe (1Sol 5, 14). Tek kada u grudima okusite Božju velikodušnost i trpljenje, naučićete se da nemate kud nego da budete velikodušni prema svima (1Sol 1, 14).
***
Ne morate da budete blagodarni ni na čemu. Bog od vas ne zahtjeva zahvalnost. On vam je nudi. Na vama je da je primite i pustite da nastani vašu dušu kako biste u njoj našli mjesta za sebe, za druge, za ovaj predivni svijet koji nastanjujemo, pa i za Boga samog.
Jer zahvalnost je božanski jezik. Ako taj jezik govorite, onda govorite jedini jezik koji je potrebno znati da biste bili čovjek.
Ako možete da budete samo jedno, birajte da budete zahvalni. Ako imate tek toliko snage da učinite jednu stvar, da napravite jedan pokret uma, tek jedan dvig srca, neka to bude čin zahvalnosti – sebi, prijateljima, učiteljima, porodici, neprijateljima, pticama, planinama, vinogradima, srndaćima, ovoj kapeli u kojoj se nalazimo, i ovom času u kome zajedno stojimo.
Svakome i svemu, dragi prijatelji, zajedno sa Pavlom, velim vam:
uvijek budite zahvalni.
* Komentar na 1Sol 5, 12–28 izgovoren 14. juna 2023. prilikom ceremonije dodjele diploma svršenim master studentima na Ekumenskom Institutu Svetskog Saveta Crkava u Boseu.
Omaž o. Vladanu Perišiću
