Savremeni tehnološki svijet je u svom napretku fokusiran na vještačku inteligenciju u raznim sferama. Sve velike IT kompanije poput Gugla, Fejsbuka, Tvitera i dr. ulažu prilično dio resursa u razvoj sistema pomoću deep learning-a, vještačke inteligencije i sl. Djelimično novi AI sistemi na socijalnim platformama se razvijaju zbog restrikcija govora mržnje, terorističkih poruka ili neke vrste indoktrinacije, dok, s druge strane, vidimo njihovu implementaciju u pametne uređaje.
Sjetimo se nedavnog nemilog događaja u Κrajstčerču, te kritika društvenih mreža, na kojima je ovaj masakr, od samog počinioca, bio prenošen uživo. Kritike su bile jasne – „razvili ste odlične sisteme kada je riječ o marketingu, ali ne i kada treba zaustaviti ovakve stvari da se emitiju“. Ovo je podstaklo mnoge menadžere da ulažu znatno veća sredstva u razvoj ovakvih sistema, sa jednom širom slikom. Tviter, još ranije, među prvima uvodi uklanjanje korisnika zbog deadnaming-a, dakle, ukoliko se transeksualnoj osobi obratite ili je oslovite sa pogrešnom interpretacijom pola, vaš nalog će biti obrisan. Takođe, svaki vid diskriminacije na rasnoj i sličnim osnovama podijeleže istoj kazni.
Ovdje dolazimo do problema koju često i najradikalniji liberali uviđaju. Postavlja se pitanje, da li se uklanjanjem korisnika riješio problem ili je pojedinca revoltiralo i učvrstilo u njegovim stavovima. Činjenica je da osoba nastavlja da živi i poslije toga, ali gubi širi kontakt. Imamo bezbroj sjajnih primjera prosvijećenja članova Kju-kluks-klana upravo preko društvenih mreža, međutim, ovo ne bi bila opcija ukoliko bi se njihovi nalozi ukinuli poslije prvog tvita ili statusa. Hrišćanska misija ovdje nailazi na isti problem, jer ne trebaju zdravi ljekara. Napravimo paralelu sa bludnim sinom, da li ljubav treba da bude na prvom mjestu ili smo ipak isključivi?
Novi sistemi vještačke inteligencije koji se razvijaju, sposobni su da sami uče. Deep learning omogućava samoučenje od nule, te neprestano usavršavanje. Jedan od vodećih stručnjaka u ovom polju, Leks Fridmen, u jednom skorašnjem intervju je naveo da kada bi imao dovoljno podataka o jednoj osobi, mogao bi da vidi njene buduće aktivnosti. Ovo nije revolucionarna izjava, mnogi trgovinski lanci kao i internet prodavnice koriste slične tehnologije da bi kupcu, na osnovu njegovih podataka, preporučili nove proizvode. Prije nešto manje od deset godina imali smo primjer u američkom trgovinskom lancu Target, čiji je sistem unaprijed poslao kupone za opremu za bebe osobi koja nije ni bila svjesna da je trudna. Ostavljamo mogućnost da je riječ o slučajnosti, ali… Današnji sistemi su daleko razvijeniji. Televizijska serija Devs se bavi upravo ovom problematikom, da li je sve uzročno poslijedično, te da li postoji bilo kakav nasumičan događaj. Ukoliko se sve dešava sa razlogom, znajući razloge možemo znati i buduće događaje, istom logikom što znamo i prošlost.
Ovaj prizvuk determinisanosti ne treba posmatrati kao nešto konačno. Bog nam upravo na ovo daje odgovor kroz samo stvaranje čovjeka, kao slobodnog bića kojeg stvara za zajednicu sa Njegovim Sinom. Samosvjesnost data nam kao takva, dakle, može da se usavršava. Posmatrajući ovo u kontekstu razloga (prvorazloga) uvijek ćemo imati mogućnost da napravimo iskorak ka događaju sjedinjenja.
Otvorimo jednu zanimljivu perspektivu: ono što je bilo vijekovima sakriveno od ljudskog oka sada se, kroz tehnološka dostignuća, može bar malo dokučiti. Često čujemo da se ljudi „igraju“ Boga kroz napredak, međutim, šta ako pretpostavimo da nam Bog dopušta da vidimo bar u daljini djelić njegove moći?
Savremena umjetnost se, takođe, često bavi problemom opšteg uspona tehnologije nad čovjekom, mnogi se unaprijed plaše čipovanja i raznih tehnologija koje narušavaju slobodu. Međutim, vidimo da su mnogi algoritmi odavno prisutni, tako Gugl unaprijed zna šta će vam biti potrebno na osnovu podataka koje ima o vama – putovanja, pregledi internet stranica, pretrage itd. Velika je vjerovatnoća da ovakvi sistemi poznaju vaše najbliže bolje nego što ih poznajete vi sami. Postavimo sebi pitanje, da li nam je ovo nanijelo mnogo zla ili olakšalo život? Dalje, da li zloupotreba može pobjediti upotrebu?
Mihail V. Lomonosov je, s pravom, pisao da nauka i religija „ne mogu doći u spor… osim jedino ako im ko iz nekakve taštine i po svom mudrovanju ovo neprijateljstvo ne nametne“. Istu misao izrazio je i Sveti Filaret Moskovski: „Vjera Hristova nije u neprijateljstvu sa istinskim znanjem, i to zato što nije u savezu sa neznanjem.“