Dijalozi

Isihazam u eri odbacivanja lične i tajanstvene dubine života (Razgovor sa prof. Zoranom Jelisavčićem)

Zoran Jelisavčić

Prof. Zoran Jelisavčić je pravoslavni teolog i naš poznati univerzitetski profesor i prevodilac, koji je nekada predavao uvod u bogoslovlje na beogradskom Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu, a danas predaje patrologiju na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Prof. Jelisavčić je završio osnovne studije teologije u Beogradu, magistarske u Atini, a doktorske u Foči. Njegova istraživanja su fokusirana na pravoslavno isihastičko nasleđe, i posebno na asketsko bogoslovlje zalatnog perioda svetootačke pismenosti. Stoga smo s njim razgovarali upravo o aktuelnosti isihastičkog nasleđa danas.

Možete li kratkim crtama da nam kažete nešto o tome šta je isihazam?

Ishazam je, prvenstveno, nastao kao težnja za obnovom duhovnog života u Crkvi. Pre svega, isihazam kao molitvena tradicija u pravoslavlju se zasniva na rečima iz Jevanđelja: „Carstvo je Božije unutra u vama“ (Luka 17, 21); i: „Molite se neprestano“ (1. Sol. 5, 17). Monaški centri isihazma su se  nalazili na Istoku, i to u oblastima Kapadokije, Egipta, Sinaja, Carigrada. Sv. Grigorije Palama, kao glavi predstavnik isihazma, navodi da je oboženje istinsko učestvovanje, lično opštenje sa Bogom i prenošenje blagodati u naš život. Međutim, tajna božanske suštine nam ostaje nepoznata. Dakle, isihazam u suštini nije ništa novo, nego samo razvoj već postojećeg crkvenog etosa, kako je to, recimo, dobro pokazao episkop Atanasije Jevtić, u članku „Onaj koji jeste, živi i istiniti Bog Sv. Grigorija Palame“; taj njegov rad je izuzetno dragocen za razumevanje isihazma.

U kakvom odnosu se nalaze savremeni svet u kojem živimo i isihazam?

Civilizacija u kojoj živimo sve pretvara u tržišnu vrednost, u mrtve predmete za kojima žudimo. Međutim, potpuno zadovoljenje želje se pokazalo kao uzrok neuroze savremenog čoveka. Dakle, pokazalo se štetnim za naše zdravlje i otuda potreba za zabavom kao begstvom od dosade. Sve veća zastupljenost ekstremnih sportova pokazuje da žudimo za istinskim doživljajem. Ali, „kad pojedinac oseća, zajednica posrće“, kaže Oldos Haksli u romanu „Vrli novi svet“. Odnosno, zajednica više nije profitabilna. Upravo takvoj kulturi isihazam nije privlačan jer on govori i poziva čoveka na unutrašnju borbu, odnosno, ne prepušta ga liniji slabijeg otpora. O tome istom je pisao prezviter Mihail Kardamakis i to ovako: „Najžalosnije je to da je današnji čovek u ludosti svoje hvalisavosti zbog apsolutne slobode i nezavisnosti, zaboravio da se suoči sa opasnostima i kako da pobedi iskušenja. Postao je nesposoban da se suprostavi ‘čudima’ antihrista koja ga ponižavaju i izrugavaju. Savremeni čovek izgleda razočaran udobnim životom u mitskom pseudo-rajskom svetu, čija je odlika odbacivanje i Boga i đavola. To je znak da je čovek zaboravio da se bori, znak da je zaboravio ličnu i tajanstvenu dubinu života.“ A zar nije rečeno „Bdite i molite se da ne padnete u napast“ (Mt. 26, 41), da ne padnete u napast dosade i liniju slabijeg otpora?!
Samim tim, bezizlaz savremenog čoveka se uvećava time što je pozvan da u izobilju i udobnosti, uspehu i sreći otkrije sebe i da ostvari smisao svog života. Današnji čovek je indolentan za susrete sa blagodaću koji se ostvaruju u tragičnim bolovima, u teškoćama, opasnostima i iskušenjima. „Ukloni iskušenja i niko se neće spasiti.“ Savremeni čovek se ponaša i živi kao da iskušenja i ne postoje. On ih naprosto ignoriše i sve više i više se uvlači u  dosadu i beznađe. Najveća čovekova nesreća je u tome što glumi čoveka, tako da kad god se oseti iscrpljenim on se „prodaje za tanjir supe bilo kom obliku lažnog autoriteta i tiranije: moralne, društvene , naučne ili političke“.

Da li možemo da kažemo da je savremeno doba antiisihastički nastrojeno?

Iako možemo da tvrdimo da je savremena civilizacija narcisoidna, samim tim ne moramo nužno da pretpostavimo da je i savremeno doba antiisihastično. U grčkoj mitologiji se za Narcisa kaže da mu je lice bilo kao od mermera i vrat kao od slonovače, a to su materijali koji se teško razbijaju. A isihazam je borba za očišćenje našeg unutračnjeg ja, borba za, kako je rekao jedan naš poznavalac isihazma, osvajanje unutrašnjih prostora. Upravo ovo osvajanje unutrašnjih prostora je savremeno sakoj epohi, i svakom vremenu. Činjenica je da bez ličnog preobražaja  ne možemo preobraziti ni svet u kome živimo. Otuda je isihazam prevazilaženje čovekove otuđenosti od Boga i drugog čoveka, kao i otuđenosti čoveka od sebe samog.
O ovoj otuđenosti čoveka ili „alijenaciji“ govorili su i Hegel, Fojerbah, Marks, što se ispostavilo kao ozbiljan problem savremene kulture. Uzmimo za primer Deklaraciju o čovekovom dostojanstvu koju je donela tzv. Ujedinjena Evropa. Tamo doslovno stoji: „Svi ljudi su slobodni i po dostojanstvu i pravima rođeni jednaki.“ Ova odluka je izglasana skupštinskom većinom. Pitanje koje ovde možemo da postavimo jeste: šta ako sutra neka druga većina odluči da mi nemamo dostojanstvo (što se inače i dešavalo u istoriji)? Dakle, ne može se čovekovo dostojanstvo zasnivati na nekakvim odlukama većine, nego pre u duhu one Hegelove misli da „čovek ne može poštovati sebe ako nije svestan višeg bića“. To tvrdi i isihazam: čovek ima dostojanstvo jer je ikona Božija, a bez obnove ove ikoničnosti ljubav prema Bogu i bližnjem se svodi na puke deklaracije.

Da li možemo da govorimo o postojanju pseudoisihazma u savremenom svetu?

Da, naravno, kako u savremenom dobu u kojem živimo, tako i u vremenima koja su prošla, uvek je postojala i postoji čovekova potreba da otkrije sebe, svoj identitet, odnosno svoje „ja“. Nad ulazom u Apolonov hram u Delfima je stajao natpis „Spoznaj samog sebe“, što je ujedno i prvi poziv za introspekcijom, tj. poziv da se čovek okrene ka svojoj unutrašnjosti. Tako i danas postoje pseudoisihastičke metode, kao npr. joga koja najčešće i nije ništa drugo do neka vrsta magijske introspekcije. Svoju unutrašnjost čovek jedino otkriva u Crkvi, u svetoj tajni Evharistije. To je mesto gde čovek-ikona Božija otkriva sebe kao malog boga po blagodati.

error: Content is protected !!