Hristo Janaras
U jednom od svojih intervjua, na pitanje novinara zašto je toliko knjiga napisao na temu religije, helenski filosof i teolog Hristo Janaras je odgovorio: „nijednu nisam napisao o religiji.“ „Pa o čemu jeste?“ – upitao je novinar. „O potrazi za smislom“ (για την αναζήτηση νοήματος) – odgovorio je Janaras.
Kada je profesor Hristo Janaras 2009. godine posjetio Beograd i Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu, povodom objavljivanja srpskog prevoda njegove, kako sam kaže „temeljne knjige“ Ličnost i eros, nastao je ovaj kraći razgovor sa velikim hrišćanski misliocem.
Vaša knjiga Ličnost i eros prevedena je na srpski jezik. Kako Vam se ta knjiga čini danas? To je bila Vaša doktorska disertacija?
– Zapravo, ne u potpunosti. Prva „ruka“ prva tri poglavlja knjige predstavljala su moju doktorsku disertaciju. Ne bih ništa izmijenio u njoj danas. Svakako, poslije nje su se pojavljivale druge knjige. Recimo, razlikovanje između ličnosti i prirode, značaj slobode ličnosti, pokušao sam da proširim kao temu i na druge prostore ljudskog postojanja, na prostor političkog i društvenog života. Postoji jedna moja knjiga koja se zove Racionalizam i društvena praksa (Ορθός λόγος και κοινωνική πρακτική). Ili, na primjer, na prostor ekonomije (druga moja knjiga nosi naziv Stvarno i imaginarno u političkoj ekonomiji (Το πραγματικό και το φανταστιώδες στην πολιτική οικονομία). Ali i sve kasnije knjige – Izrecivo i neizrecivo (Το ρητό και το άρρητο), Predlozi jedne kritičke ontologije (Προτάσεις κριτικής οντολογίας) jesu knjige koje suštinski obasjavaju aspekte ove prve knjige. Ona (Ličnost i eros) je jedna osnovna, bazična knjiga.
A ona je otvorila jedan novi prostor za dijalog pravoslavne teologije sa Hajdegerom…
– Ne toliko sa Hajdegerom…
Možda ne samo sa Hajdegerom?
– Možda bi bilo bolje reći da je ona teološke probleme ponovo vratila na jedan ontološki nivo. Dakle, ona se preplela sa dugim tokom filosofske misli i ponovo tretirala problem smisla postojanja. Mislim da je to veoma važno. Mi često govorimo o teologiji kao o nečemu samorazumljivom. A ona predstavlja potragu za smislom postojanja. Zato ona nije knjiga o Hajdegeru nego knjiga koja govori kako je u zapadnoj misli, uključujući tu i Hajdegera, u zapadnoj ontologiji, rješavano pitanje smisla postojanja. Kada sam je pisao nisam imao nijednu drugu težnju (τάση).
Jedna od najvećih tema Ličnosti i erosa bio je problem smrti. Kako Vam se danas čini taj aspekt knjige? Interesantno je da ste pronašli jednu hermeneutiku smrti prema kojoj smrt nije samo nihilujuća (μηδενιστική), nego može da bude i ostvarenje erosnog? Šta o tome mislite danas?
– Posljednja knjiga koju sam napisao nosi naslov Zagonetka zla (Το αίνυγμα του κακού) i u njoj se bavim i problemom smrti. Mislim i vjerujem da je jedina hermeneutika smrti ona koju daje apostol Pavle kada govori: „i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo“ (Rim 14, 8). Ona nema ni teoretsko, ni ideološko značenje. „Biti Gospodnji“, predati se Gospodu, znači živjeti cjelokupnu erosnu peripetiju kao izlaženje iz sebe. I tada, ako izaemo iz sebe, kao što kaže Pavle, ako i umremo, sa Hristom ćemo biti. Smatram da se samo tako može prevazići strah od smrti, i sama smrt. A to je vrlo bitno pitanje za čoveka, ne samo danas. Pitanje smrti jeste pitanje smisla. Zato sam smatrao da je nemoguće govoriti o ontologiji bez odgovora na pitanje o smrti.
Još jedna tema „Ličnosti i erosa“ koja i danas ima veliki značaj za teološku misao jeste sloboda. Zašto je ta riječ toliko prisutna u Vašoj teologiji? Koje je njeno značenje? Da li je otačka samovlasnost potpuno jednoznačna slobodi?
– Da, sloboda je vrlo važna tema zato što ona predstavlja razdjelnicu između slovesnog (λογική) i beslovesnog postojanja (άλογη ύπαρξη). Ona je najznačajniji element čovjekove ikoničnosti. Biti „po ikoni“ znači imati slobodu. I da: samovlasno (αυτεξούσιο) znači slobodno. Naravno, pomalo se promijenio smisao riječi: danas kada kažu „sloboda“, ljudi obično podrazumijevaju jednu mogućnost bezgraničnog biranja. Slika slobode danas jeste supermarket: uđeš i biraš. Tačnije: misliš da biraš. Tvoji izbori su, međutim, ograničeni i određeni. Zapravo, istinsko značenje slobode je ono u otačkoj teologiji: čovjek ne može biti slobodan dok se ne preda. Sa drugim čovjekom stojiš u odnosu što znači da ne možeš da biraš šta u njegovoj ličnosti želiš, a šta ne. Zato se istinska sloboda ostvaruje u odnosu, a ne u mogućnosti biranja kao takvoj.
Gospodine profesore, često se postavlja pitanje zapadnog uticaja na pravoslavnu kulturu i teologiju. Šta mislite. Šta će se u budućnosti desiti sa pravoslavnom kulturom i teologijom?
– Ne znam. Uopšte ne mogu da dam bilo kakav odgovor. Samo Božija Ljubav može da okrene stvari na drugačiji tok. Ovako kako trenutno idu, sve sugeriše jedno otuđenje, jedan falsifikat. Ali ne čini mi se da će se to desiti sa teologijom. Možda i sama teologija nađe snage da okrene stvari.
* * *
Hristo Janaras (1935) jeste jedan od vodećih pravoslavnih mislilaca današnjice, filosof i bogoslov čije su knjige već decenijama nezaobilazno štivo svakoga ko želi da se upozna sa hrišćanstvom i pravoslavljem na dubok i autentičan način. Rođen je u Atini, gdje je odrastao i gdje je započeo svoje teološke studije. Od djetinjstva biva uključen u rad i postojanje Bogoslovskog bratstva Zoi , što je odigralo značajnu ulogu u njegovoj kasnijoj opoziciji načelima bogoslovskih bratstava, pijetizmu, moralizmu, ideologizmu i bilo kom obliku totalitarizma. Studije nastavlja u Bonu i na Sorboni, gdje se upoznaje sa evropskom filosofijom, koja ostaje trajno jedna od tačaka njegove hrišćanske filosofije: naročito dubok uticaj ostavlja susret sa djelom Martina Hajdegera i Fridriha Ničea, koje u gotovo svim svojim djelima uzima za duboke svjedoke konačnih dometa otuđenja evropske kulturne i filosofske tradicije od ontoloških preokupacija Helade i otačke teologije. Njegove knjige Ličnost i eros i Sloboda morala predstavljaju najdublje i najprevođenije knjige koje je pravoslavna misao dala u HH vijeku. Pored njih, u bibliografiji ovog svestranog mislioca nalazimo knjige iz političke ekonomije, kulturologije, politikologije. Među njima se naročito izdvajaju teološki lirično Tumačenje na Pjesmu nad pjesmama (Σχόλιο στο Άσμα Ασμάτων ) kao i knjiga memoara Pribježište ideja (Καταφύγιο ιδεών), potresno svjedočanstvo o životu, ideologijama i pronalasku smisla izvan gotovih odgovora i nametnutih pitanja.
