Autografi

Uoči Pashe u Jerusalimu

Sadao Vatanabe, Tajna večera, 1987.

Sa časa verske nastave, đaci kao apostoli

Moram odmah da vam priznam da mi je ovo jedan od omiljenih časova. I gotovo uvek uspe. Dok zapisujem čas, zamolim jednog od učenika da prebroji prisutne. To je ujedno i naš broj Hristovih apostola za taj dan. Bilo da ih je 15, 16, 20… dečaka i devojčica. Kažem im da je za ovaj čas potrebna njihova mašta i da vole putovanja. A ko ih još ne voli?! Pošto čujem njihove omiljene destinacije, odlučujemo se da u svojim mislima zajedno otputujemo u jedan drevni grad. Jerusalim. Nisu iznenađeni tim mojim izborom, nekako su to podrazumevali, ali ono što ih iznenadi na tom putu jeste moja priča da je ovoga puta Hristos baš njih izabrao za svoje apostole. Iznenađenje bude tako veliko da instagram, viber i sve ostale aplikacije budu na prečac zaboravljene. Jer ipak ko zna da li će im više ikada iko u životu ponoviti da je baš njih Hristos izabrao za svoje učenike. A njihova veroučiteljica zaista veruje da je to baš tako. I vrlo je ubedljiva, te kreće da im dočarava atmosferu.

Poznajete se već tri godine, toliko ste toga proživeli zajedno, poznajete jedni drugima i vrline i mane, temperament, delili ste razne trenutke, neke od njih ćete pamtiti ceo život, oni su vaši večnuci, npr. kada ste pili najukusnije vino na jednoj svadbi u Kani Galilejskoj, videli Ga kako je sa par hlebova i nešto ribe nahranio na hiljade gladnih; svedoci ste da je lečio bolesne i nemoćne, da je čoveku slepom od rođenja vratio vid, da je ženu uhvaćenu u preljubi spasio užasne kazne javnim kamenovanjem, videli ste Ga i ljutitog kada je isterao trgovce iz hrama – da Dom Oca Njegovog bude Dom molitve … No, ono zbog čega ste sa Njim jeste taj trenutak kada vas pogleda u oči i vi osetite kako vas vidi i poznaje bolje od ma kog drugog čoveka, bolje nego što i sami sebe poznajete, i da vas, uprkos svemu, kao niko drugi, beskrajno voli. Zbog te Ljubavi, vi ste tu, sa Njim! I, iako ste na sve drugo zaboravili i ostavili, znate da ste sa Njim pronašli sve, da ste tu potpuno svoji i celoviti.

A onda jednog četvrtka, uoči Pashe, On vas sve okuplja, vas najbliže, za trpezom. Svoji među svojima, radujete se! I u toj dobroj atmosferi koja vlada među vama, On će vas u jednom trenutku preseći kao mačem sledećim neslućenim rečima: „Jedan od vas će me izdati“.

Pitanje za đake: kako se osećate u tom trenutku? Šta vam prolazi kroz misli, srce? Kakva je vaša prva reakcija?

Najčešći odgovori đaka su:

  • ja to nikada ne bih učinio/la;
  • mislim da to nisam ja;
  • On sigurno zna ko je, nadam se da to nisam ja;
  • ko li je? Ko je najsumnjiviji među nama? Ko se neobično ponašao u poslednje vreme?

Svaki učenik dobije priliku da se izjasni i nakon saslušanih odgovora, pitam ih da li žele da saznaju kako su zapravo reagovali apostoli. Opisujem im da je prva njihova reakcija bila: „Da nisam ja, Gospode?“

Šta mislite zašto? Sećate li se kada smo radili priču iz Postanja o stvaranju čoveka i rečenicu da je čovek stvoren po ikoni Božjoj, zapravo stvoren slobodnim? Apostoli u to duboko veruju, zato prvo preispituju sebe, odnosno „prostor“ slobode koji im je dat i u kome je sve moguće, čak i to da jedan od njih bude izdajnik. Nakon toga, sledi reakcija apostola Petra da se on sigurno neće sablazniti o Hrista. Proveravamo ko je među njima u učionici slično odreagovao, siguran da se neće odreći ni po cenu života. A onda opisujemo i Hristove dobro znane im reči da pre nego što petao zakukuriče, tri puta će Ga se odreći. Potom sledi i mojim đacima tako svojstveno došaptavanje, ovoga puta između Petra i Jovana.
Ko je Jovan? Proverimo ko je od učenika najmlađi i onda se njemu ili njoj obraćamo kao Jovanu kroz nekoliko slika koje ga najbolje skiciraju:

  • najviše voli Gospoda, on je Njegov ljubljeni učenik
  • svi drugi su Ga se odrekli, on jedini ostaje i na Golgoti, sa Bogorodicom i drugim ženama
  • umire prirodnom smrću u dubokoj starosti, nakon što nam je ostavio i pisano svedočanstvo o svemu u 4. Jevanđelju i poslanicama u kojima je preneo svoje najdublje iskustvo i bogoslovlje, stečeno i na Tajnoj večeri kada je prislonio svoju glavu na Hristove grudi. Upravo on svedočiće nam kroz vekove da je Bog Ljubav.

Moj najmlađi đak, po pravilu, sa osmehom svedoči da se lako prepoznaje u Jovanu i da se raduje ovako dodeljenoj ulozi. To je i prvi trenutak u kome odahnu nakon onih reči o izdaji.

Vraćamo se na Petrovo i Jovanovo došaptavanje. Hristos će Jovanu otkriti izdajnika i ovaj će izaći u noć. Umesto istinskog Života i Svetlosti, izabraće ništavilo.

* * *

Da li ste se možda zapitali zašto je Hristos uopšte govorio učenicima na večeri o tome da će ga jedan izdati? Kako su te reči delovale na vas? One nas bude da budemo pažljivi. Ako se setimo da je Bog Ljubav, moguće je da su one bile i poslednji poziv Judi da odustane od izdaje. One su možda bile i opomena svim drugim učenicima da ne budu kao taj jedan.

Zašto Ga Juda izdaje? Zašto ljudi inače izdaju? Slušam razne odgovore svojih đaka, najviše ih misli da je to zbog novca ili neke neostvarene ambicije pokraj Hrista, da se zbog nečega osećao zapostavljeno.

Moj odgovor je da svi mi možemo imati svoje predstave o Bogu (i drugim ljudima) i svoja očekivanja od istih. One mogu biti ponekad i sasvim lažne i pogrešne predstave. I onda se obično, pre ili kasnije, razbijaju bolno o realnost života. Tako je i sa Judom. On želi da bude sa Mesijom ali samo ako je On zemaljski car, onaj koji će napokon osloboditi Izrailj iz ropstva. Shvativši da On nije taj, da neće organizovati vojsku i povesti u oslobođenje, Juda smatra da On i nije onda Mesija. I zato je spreman da Ga preda onima koji Ga traže da Ga ubiju.

I pričam im nadalje ukratko povest o stradanju Hristovom i kako se ona razvija kroz ličnosti apostola Petra i Jude.

Šta bi bilo kad bi bilo

 Kako je završio Juda? Presudio je sam sebi. Prekršio jedan od Hristovih najdubljih saveta, o koga se najlakše oglušujemo, a to je da ne sudimo ni sebi ni drugima, već da smelo sebe predajemo Ljubavi Božjoj.

Šta mislite, da je Juda sačekao još koji dan, da je izdržao u tom neizdržu, i da se konačno u jednom trenutku našao licem u lice sa vaskrslim Gospodom da li bi mu Hristos oprostio izdaju?

Đaci gotovo uvek jednoglasno odgovaraju sa da, da bi mu bilo oprošteno. Podsećamo se onda i Hristovih reči na Krstu, da je svima sve oprošteno, „Oprosti im Oče, jer ne znaju šta rade“.

Još jedno pitanje u domenu onoga šta bi bilo kad bi bilo: da je Juda prihvatio taj oproštaj, šta mislite kakav bi on tada bio apostol? Verovatno jedan od najvećih svedoka kakva je i kolika Ljubav Božja! Jer njemu izdajniku beše oprošteno.

I tu nas negde zvono i prekida kada stižemo samo da rekapituliramo:

  • da je čovek stvoren slobodnim i da je paradoks slobode u hrišćanstvu izražen i kroz to da je prvi u raju razbojnik sa krsta a ne jedan od apostola;
  • da je važno u svojoj slobodi prepuštati se Ljubavi Božjoj, poput apostola Petra ili Jovana
  • da nam je Gospod na Krstu svima sve oprostio.

Jer je On Bog koji ljubi i spasava sve!

Hristos vaskrse!

error: Content is protected !!