Autografi

Osam dana u Jerusalimu [poslednja tri dana]

Skoro neosvojivo uzvišenje na kojem se nalaze ostaci tvrđave Masada

[VI]

Toplo jutro bez daška vetra garantovalo je pakleni dan u Judejskoj pustinji. Krajnji cilj bio je Masada – poslednje uporište judejskih zilota i simbol prkosa malog naroda protiv rimskog imperijalizma. Autoputem preko istočnog dela Jerusalima ka Zapadnoj obali uz Mrtvo more do tvrđave bilo je potrebno oko sat i po vožnje.

Smeštena na visokoj gori sa ravnom površinom iz podnožja je delovala sasvim neosvojivo. Uske strme stepenice vode do tvrđave, a od skoro je moguće doći i žičarom. Počeli su da je grade još Hasmoneji, a dovršio je Irod (37-4. pH). Okrutni tiranin u potpunosti je osposobio ovaj prostor u judejskom zaleđu kao utočište u vremenima krize. Na obroncima je sagradio čak i sopstvenu palatu u rimskom stilu sa brojnim cisternama i kupatilima. To ne bi bilo ništa čudno kada se ne bi nalazilo duboko u pustinji i to na obroncima planine.

Ostaci zilotskog utvrđenja u Masadi

Drevni graditelji bili su majstori sakupljanja kišnice. Veliki bazeni i cisterne skladištili su ogromne količine vode. To je omogućilo opstajanje u tako negostoljubivom okruženju čak godinama. Nakon pada Jerusalima 70. godine, oko hiljadu judejskih zilota smestilo se ovde ne prihvatajući konačni poraz. Kada su legije opkolile Masadu, nisu znali kako da priđu pa su mesecima gradili prilaz za opsadne mašine tako što su, faktički, nasuli čitavo brdo, stvorivši put ka zidinama koje su bile najpristupačnije.

Kada je zid bio konačno bio srušen, prema Josifu Flaviju, legije je sačekao užasan prizor. Svi ziloti, zajedno sa svojim porodicama izvršili su samoubistvo. Josif navodi čak i govor Eleazara ben Jaira, njihovog vođe, kako je bolje biti mrtav, nego rimski rob. Tako je Masada, iako poraz, postala simbol judejskog prkosa i odigrala bitnu ulogu u nacionalnom narativu povratka u zemlju 1948. godine. U našem istoriografskom diskursu Masada se poredi sa „jevrejskim Kosovskim bojem“ ili „Bitkom za Alamo“ u Teksasu.

Ipak, današnja istoriografija kritički je nastrojena prema ovom narativu. Pre pada Jerusalima, besneo je građanski rat između zilota i umerenih Judeja koji su hteli mir sa Rimom, dok su ovi potonji bili beskompromisni. Nakon naseljavanja u Masadi su čak pobili sve sunarodnike u obližnjoj oazi, Ein-Gediju, i opljačkali ih, samo zato što nisu hteli da im se pridruže. Na samom kraju, samoubistvo kao čin prkosa nije deo bilo kakve biblijske prakse.

Ostaci Irodove palate u Masadi

Ophrvan mislima o ovom mestu i svemu što se u njemu zbilo, stadoh koji minut baš na severnom zidu na obronku planine u delu nekadašnje Irodove palate. Baš tu se Irod baškario u kadi dok su njegovi sunarodnici goreli na suncu gradeći njegove megalomanske projekte. Osiromašena zemlja koju je ostavio iza sebe prouzrokovala je tenzije sa Rimljanima koje su vodile u otvorenu pobunu, rat i pogibao. Istorija je, po ko zna koji put, pokazala kako nezajažljivost i razvrat vode u propast, a takođe koliko su svi totalitarni sistemi ranjivi i nestabilni nakon smrti vođe.

Oaza Ein-Gedi i ostaci drevne sinagoge i naselja u blizini Masade

Vratih se na zapadnu ivicu Masade. Pogled mi je lutao na drugu obalu Mrtvog mora, na jordansku stranu. Dok je sunce zalazilo, primetih malo naselje Zoar, biblijski Sigor, u koje uteče Lot. Rekoše da u blizini leže i ruševine Sodoma.

I bi veče i bi jutro, dan šesti.

 [VII]

Uzvišenje koje sa istoka nadgleda stari grad i koje je poprište mnogih događaja pomenutih u Svetom Pismu naziva se Maslinska gora. Na njoj se nalaze brojne crkve i manastiri kao i čuveni Getsimanski vrt u kojem se Hristos molio u dan Judine izdaje  dok su apostoli spavali (Mt 26, 34-55). Ruska crkva Svete Marije Magdaline sa svojim zlatnim kupolama upadljiv je dragulj Getsimanskog vrta. Do ulaza u crkvu iz uske uličice vode stepenice kroz prelep vrt koji održavaju sestre ovog manastira čineći da izgleda poput nekadašnjeg Edena. Manastir je izgradio ruski car Aleksandar IIIkrajem 19. veka, a danas u ovoj svetinji žive brojne monahinje. Liturgiju je služio jedan jeromonah i jerođakon, dok je sa pevnice dopirao slavopoj do tančina usklađenog hora sestara.

Crkva Svete Marije Magdaline, Getsimanija

Nakon Liturgije uputih se ka starom gradu. Ušao sam u grad kroz čuvenu ulicu Via Dolorosa kojom je po predanju Hristos nosio krst do Golgote, tj. današnje Crkve Groba Gospodnjeg koja je udaljena oko 600 metara. Sama ulica bila je jedna od glavnih zapadnih ruta Elia Kapitoline odnosno rimskog naselja nastalog na ruševinama Jerusalima posle 70. godine. Smatra se da je ulica zadržala rutu prethodnog puta od pretoriuma odnosno Pilatovog suda do Golgote.

Došavši do jermenske crkve na kraju ulice, zaokrenuh ka Hramskoj gori. Nakon prolaska kroz šarenilo uske natkriljene ulice u kojoj su se načičkali brojni dućani, izađoh na plato ispred Zida plača. Zid plača ili drugačije zvani Zapadni zid jedan je od retkih ostataka Jerusalima iz Hristovog vremena. On predstavlja jedini sačuvani deo zida koje je izgradio Irod kao jedan od potpornih zidova nekadašnjeg Hrama. Danas je jedno od najsvetijih mesta za Jevreje, ali samo najsvetije mesto za njih nalazi se iznad (iza) zida gde je nekada bio judejski Hram.

Pažnju mi je privukao ogroman broj ljudi u molitvi ispred zida. Jedni su držali ruku na zidu čitajući psalme ili drugo štivo, drugi su zagrljeni pevali i igrali ispred njega.

Danas se iza Zida plača nalazi džamija Al-Aksa i predstavlja treći po redu najsvetiji prostor u islamu. Izgradili su je kalifi iz dinastije Omajada što je čini jednom od najstarijih islamskih svetinja. U predanju sunitskog islama, to je upravo mesto sa kojeg se Muhamed vazneo u nebo.

Zid plača za vreme molitve

Danas ovaj prostor predstavlja tačku sporenja između Jevreja i Palestinaca. Najsvetiji prostor Izrailja danas se nalazi u rukama muslimana koji na njemu poštuju svoju svetinju, dok je Izrailjcima zabranjeno da uđu. Sa druge strane postoje Izrailjci koji smatraju da je judaizam nedovršen bez Hrama i da Bog traži njegovo obnovljenje. Postoje udruženja koja pripremaju sasude Hrama i arhitektonske projekte. Da stvar bude zanimljivija, oni bivaju podržani od strane tzv. hrišćanskih cionista koji takođe smatraju da bi izgradnja Hrama dovela do Drugog Hristovog dolaska. Kako bi udovoljio ovako ekstremnim evangelističkim krugovima, predsednik SAD-a je premestio ambasadu u Jerusalim, dajući ovakvim aspiracijama novi zamah. Takav čin svakako ne bi se mogao izvršiti bez oštećenja ili čak devastacije Al-Akse što bi na noge podiglo čitav islamski svet. To, svakako, nije plan za mir u svetu.

I bi veče i bi jutro dan sedmi.

 [VIII]

Poslednjeg dana boravka, imao sam poseban blagoslov da provedem noć u Crkvi Groba Gospodnjeg. Ostajanje u crkvi tokom noći radi molitve i Liturgije zahteva raniju najavu. Teška metalna vrata crkve zatvaraju se u 21 čas, a zaključavaju se spolja tako da onaj ko ostane u crkvi ne može izaći pre 5 sati ujutru.

Rotonda Crkve Svetog Groba

Tačno u 21 čas, vrata behu zatvorena, a omanje lestve izbačene napolje kroz okno u vratima. Popevši se na lestve, ključar spolja zaključava crkvu i dolazi izjutra. Nakon zaključavanja vrata u crkvi je ostalo petnaestak ljudi spremnih za svenoćnu molitvu. U paraklis nad Grobom ulazile su grupe od po dvoje-troje ljudi i ostajale oko trideset minuta kako bi i drugima dali mogućnost da na ovom najsvetijem mestu provedu neko vreme u molitvi. U noći, bez hiljada hodočasnika, paraklis je tiho stajao u svoj svojoj veličanstvenosti. Osim blagog šapata molitvenika koji se ponegde čuo, spokoj ove svetinje ponekad je samo na trenutak remetio bat koraka dežurnog monaha koji je obilazio svetinju. Teško je bilo u nekim trenucima duboke noći poverovati da se nalazim na ovom mestu. Uprkos svemu, nisam osećao umor, a san nije dolazio na oči.

Bogosluženje je u velikoj crkvi počelo tačno u ponoć, službom polunoćnice, na koju se nadovezalo jutrenje. Tihi glas monaha koji je čitao šestopsalmije prekrio je zvuk zvona. Nakon završetka jutrenja, počela je Liturgija i trajala sve dok prva jutarnja svetlost nije počela da se nazire na prozorima kupole. Stajah i dalje sa osećajem spokoja i radosti u tom prvom i osmom danu nedelje, danu vaskrsenja i danu koji neodoljivo podseća na onaj nezalazni Osmi koji će doći.

Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje. Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe! (Ps 122, 4.6)

error: Content is protected !!